Dok musliman vjeruje da Allah zna skriveno, da ga motri u svakoj situaciji, ostavit će grijehe jer ukazuju na slabost srca onoga ko ih počini.

Živo srce je ono koje sprječava čovjeka da krši Allahove zabrane. Ko posjeduje živo srce ne krade i ne obmanjuje, već iako je teški siromah pred njim je bezbjedno zlato i srebro.

Čije je srce mrtvo takav uživa u grijesima i srcem se na to navikne kao nevjernik ili grješnik. Iskren musliman, kada se akida usadi u njegovom srcu i zadesi ga trenutak slabosti pa učini grijeh, vrati se pravom putu, probudi se njegovo srce i pohrli pokajanju i traženju oprosta.

Sura El-Hudžurat je medinska sura i ima samo osamnaest ajeta. Ova plemenita sura se još zove sura lijepog ponašanja, kulture, edeba i bontona. Glavna poruka sure temelji se na plemenitim vrlinama ahlaka i lijepog ponašanja. Cilj sure jeste da otvori ljudske vidike ka vjerovanju, vjerozakonu, čovječnosti, da napravi sintezu između srca i razuma i na taj način ostvari svoje plemenite ciljeve. Svakako da ona sa svojim malim brojem ajeta prevazilazi sebe, ali ne prevazilazi svoje mogućnosti koje su ovdje primarne prirode, a to su: buđenje odgovornosti duboko u duši, sa jasnim programom i projektom razvoja ljudskog roda i organizacije na svim nivoima i, naravno, postizanje željenih rezultata, tj. odgoja, obrazovanja, praktikovanje vjerozakona u svim porama ljudske djelatnosti.

Islamska misao se kroz povijest susretala sa mnogim tendencijama i izazovima, kao što je pitanje nacije, sekularizma. Jedan od aktuelnih problema islama u svijetu jeste njegov odnos prema globalizaciji. Pojam globalnog sela, inače, prvi je upotrijebio kanadski znanstvenik Marshal Mackluhan. Globalizacija je, prije svega, sihronoizovana ideološka, politička, ekonomska, informacijsko-medijska, kulturna... pojava i pokret planetarnog unificiranja svijeta. Dva toka mišljenja mijenjaju i određuju socijalni, politički, kulturni i religijski reljef savremenog svijeta: globalizam, s jedne, te individualizam i pluralizam, s druge strane. Dva su koncepta koja se danas uočavaju u moćnim medijima, kako Zapada tako i Istoka - koncept globalizacije i koncept sukoba civilizacija. Mnogo toga je rečeno o avanturama čovjeka 20. stoljeća, koje je poznato po upotrebi atomske energije i leta u svemir. Međutim, postoji jedno novo iskustvo od stvarnog značaja sa kojim se suočava čovjek 20. i 21. stoljeća, iskustvo s kojim se njegovi preci nisu suočavali. To nije iskustvo putovanja iz jednog kontinenta u drugi, već putovanja iz jednog religijskog prostora u drugi.

Ono što se želi od političkog odgoja kod djece, ili uopšte kod ljudi, jeste pripremanje pojedinca da bude vođen i da vodi, te da ga navikne na mudro planiranje i razborito predviđanje posljedica. To pripremanje zahtijeva udruživanje napora kuće, mekteba, džamije, škole, kluba, ulice i ostalih faktora koji mogu utucati na formiranje političke ličnosti kod čovjeka. Ako ovo može biti poimanje naziva političkog odgoja, strpljivo razmišljanje o tome neizbježno nameće pitanje: šta je islamsko političko organizovanje, ili šta je u shvatanjima ljudi opšta islamska politika?