Da li Bošnjaci ne vide svjetlost zato što je stvarno nema ili zato što je prejaka, pa im zasljepljuje vid? Dok se srdžba spremala da zabode oštrice duboko u moje srce, zaustavila sam je… Zar u srce u kojem je uvijek vladala ljubav. Ljubav prema Sandžaku, prema Bošnjacima! Ne želim ni da pomislim da drugačije može biti. Obuzima me osjećaj gorke pustoši, mira koji nije moj i nekog dalekog smisla, važnijeg od svega što živi znaju. Tako usamljena, zaboravih na srdžbu… Narod koji je pretrpio teške, surove zime, koji se borio dušom i krvlju, narod čija je posebnost bila predmet mnogim zavidnicima…, zar da se tako lahko preda i odustane?! Hrabri Bošnjaci koji živote nisu štedjeli za vjeru, za pravdu, danas spavaju…, utonuli su u duboki zimski san iz kojeg ih nešto mora probuditi, a šta će to biti, zna samo Uzvišeni Gospodar.